Kao što rekosmo a usput i obecasmo, rukometni kamp HUM 2010 je realizovan. Inače planina Hum se nalazi nekih 20km od Zenice iznad Bilješeva na visini od 931m gdje je smješten i planinarski dom "Jedinci" na 858m u mirnoj brezovoj šumi.
Put smo od sela Sopotnica do doma prelazili pješke nekih 2km uz pjesmu i smijeh, ali i upoznavanjem s prirodom i čarima planinarenja.Lagane uspone savladali kao pred treninge s pjesmom i radovali se dolasku i druženju, a naravno i treninzima.Sa ljubaznim domaćinima se upoznali i dobili svoje sobe gdje smo se kao po komandi rastrčali i umalo dom srušili =) . Nakon odmora treneri su nas upoznali s našim aktivnostima kao i slobodnim vremenom. Bilo je vrijeme odmora nakon penjanja dok su nam naši treneri i naša Tonka pripremali prvi obrok pred prve naporne ali vrlo rado iščekivane treninge. Došao je i prvi trening. Ambijent je bio nestvaran i svi smo uz osmijeh radili sve zadate i zakazane vježbe. Nije bilo naporno jer smo svi vec bili spremni da se maksimalno družimo i vrijedno treniramo.Nakon treninga smo se povlacili u svoje sobe na odmor koji je bio obavezan. Ovo je do sada sve bio prvi dan a tek smo drugo jutro vidijeli kako izgledaju prave pripreme kada su treneri u 7 sati zvali da se spremamo za trening a mi smo čitavu noć bili budni i prepricavali anegdote, pjevali, svirali. Dok su treneri pripremali terene za vjezbe mi smo se lagano razgibavali i slusali ptice kako pjevuše radujuci se novom danu kao i mi sami. Nakon treninga bilo je vrijeme dorucka gdje nam je hrana bila kao kod kuce ako ne i bolja, a sve zahvalujuci našoj mudroj ptici našoj trenerici Diti i Tonki zlatnoj sto nam palačinke kao od meda pravi. Onda smo se svi spremili i na slikanje kao manekeni i sportisti posli. Sam naš osmijeh govori koliko nam je bilo lijepo . Naravno treninzi su nastavljeni a onda je na red došla najljepsa noc. Svi smo se kao pcelice razletili po domu,oblacili se lijepo, sminkali se, mirisali smijali i pjevali jer su nam treneri pripremali disko večer i bit cemo budni dok god hocemo, to ni kod kuce nismo mogli (naravno da su nas treneri po pravilu otjerali u krevet u 23:30,ali nama je to bila najljepsa noc)A svi smo poceli vrlo stidno kao da se prvi put vidimo. Kao i svim lijepim stvarima i nasem druzenju i trenizima je dosao kraj nekako na momenat prebrzo, ali nije nam zao jer znamo da nam naredni put moze bit samo jos lijepse i zabavnije. Skupili smo se ispred doma da se uz rositlj jos malo druzimo.
Ćao HUM pozdrav nekim novim i jos lijepsim destinacijama.
